Sve je veći broj onih koji tvrde i istinski vjeruju da priroda nudi lijek za svaku bolest, kako bolest čovjeka, tako i bolest životinje. Pčelar hadži Jusuf Pamić iz Fojnice je jedan od onih koji su se više puta u životu vodili ovom tvrdnjom i uvjerili se u njenu istinitost.

 – Moje pčele su tokom ratnih godina dokazale da je i prirodni lijek – dobar lijek! – priča ovaj fojnički pčelar, ujedno i bivši predsjednik ovdašnjeg udruženja pčelara “Radilica”.

 Med za lijek, lijek za med

Jusuf Pamić je po zanimanju šumar, no u praksi to nikad nije bio. Bio je zidar, bio je stolar, ali šumar, kako kaže, nikad. Uz to, kazuje nam, bavio se, a i danas se bavi, zemljoradnjom, stočarstvom, a prije 21 godinu počeo je i sa – pčelarstvom.

– Moja ljubav prema pčelama se rodila 1991. godine, i to za samo jedan dan. Tome je “kriv” slučajni razgovor o pčelama sa komšijom pčelarom Hašimom. Za koji dan, kupio sam svoja prva tri društva i počeo sabirati literaturu o pčelarstvu – priča hadži Jusuf.

No, nepunih godinu dana poslije, počeo je rat u Bosni. Jusuf i njegov pčelinjak našli su se na međi između nedovoljna pčelarskog iskustva i – nedostatka lijekova za pčelinje bolesti. A Jusuf je, veli, pčelinjak želio sačuvati po svaku cijenu.

– Znate onu: “Med je hrana i lijek, a ko ga troši svaki dan, produžuje sebi vijek”. Ako nikad, onda u ratu čovjeku treba hrane i lijeka. Ali, hrane i lijeka treba i pčelama. A, niti je bilo za jedne, niti za druge – priča.

Zlatna prirodna pčelinja apoteka

No, Jusuf je imao sreću da poznaje jednoga veterinara. Husein se zvao, veli hadžija, i bio je rodom iz Jajca. No, radio je u Fojnici, i živio sve do prošle godine kada je preslio, kako Jusuf kaza, na bolji svijet.

– Rahmetli Husein je posebno u ratu pokazao koliko je njegovo znanje. Usmjeravao me da lijek i zaštitu za svoje pčele tražim u prirodi. Poslušao sam ga – kazuje naš sagovornik, te nastavlja:

– Iako u ono vrijeme bolesti pčelama i nisu mnogo prijetile, ipak je “zujalice” valjalo sačuvati. Koristio sam nekad orahov list, a nekad list paradajza u borbi protiv varoe, zavisi šta mi je kad bilo dostupno. Njima sam prekrivao satonoše – podijelio je sa nama Jusuf.

Naš sagovornik dalje objašnjava kako je jak miris lista paradajza ili lista oraha, ustvari, ispunjavao košnicu i to je na varou djelovalo, najjednostavnije rečeno – omamljujuće. Za istu svrhu koristio je i list duhana. U dimilici potpaliti list duhana i u košnice pustiti nekoliko jakih dimova, recept je.

– Iako ovi prirodni trikovi nisu bili 100 % djelotvorni, ipak su se u ratu mogli nazvati “zlatnom pčelinjom apotekom”. A, u toj “apoteci” su bili i bijeli luk, limun i sirće protiv nozemoze – priča ovaj spretni fojnički pčelar, te dodaje kako i danas protiv nozemoze koristi isto – dva-tri limuna, ili decilitar sirćeta, i glavica dvije izgnječenog bijelog luka na, otprilike, 50 litara pčelinjeg sirupa.

– Ovo je, ustvari, prevencija i koristi se ujesen – pojašnjava Jusuf te za kraj razgovora dodaje:

A protiv varoe se danas borim građevnjacima. Moram reći, otkako se bavim pčelarstvom, većih problema s bolestima nisam imao!

Kako sam 2008. godine izgubio 30 društava?

Pčelinjak hadži Jusufa Pamića iz Fojnice u ovim trenucima broji oko 170 društava, smještenih na nekoliko različitih lokacija – kreševska i kiseljačka općina, lokalitet Prokoškog jezera na Vranici… Iz protekle zime izašao je, veli, s osmijehom.

– Hvala Bogu, ove zime nisam imao gubitaka. Nisam ni prethodnih zima imao značajnih gubitaka, osim u zimu 2007/08. godine – priča Jusuf, te nastavlja:

– Te zime sam došao na ideju da pčele utoplim trakom lepenkom. Obmotao sam, naime, svaku košnicu do ispod krova. Međutim, ovo se pokazalo kao loša ideja, jer pčelama je zafalilo zraka, pa sam te zime izgubio nekih 30-ak društava. Šta reći, na greškama se uči…