Stanje do dolaska ministra Adila Osmanovića bilo je veoma loše. Direktor BHMAC-a bio je presuđen za korupciju i skoro da se ništa nije radilo. Međunarodna zajednica vrlo je važan faktor u deminiranju, ali međunarodni Odbor donatora nije se sastajao deset godina jer prethodnom ministru i nije bilo previše stalo do toga.
Kada smo došli na ovu dužnost, izmijenili smo odluku o osnivanju BHMAC-a, zamijenili direktora i njegove pomoćnike i napravili analizu onog što je do sada urađeno.
Nakon toga smo odobrili novi standard, tzv. Land Release Standard, kojim se ubrzava i pojeftinjuje proces deminiranja u BiH. Ministar Osmanović naložio je da se oživi rad Odbora donatora, u čemu smo uspjeli, okupivši najvažnije donatore. SAD je najvažniji donator. Pored njih, tu su i Nijemci, Norvežani, Japanci…
Napravili smo izmjene Zakona o deminiranju, prve nakon 2002. godine. Zahvaljujući tim naporima, Evropska komisija stala je uz nas zahvaljujući tim poslovima pa je prvi konkretan rezultat milion i 100 hiljada eura, koje nam je Federica Mogherini u decembru dodijelila kako bismo uradili ponovno snimanje terena, jer se situacija na tim miniranim područjima izmijenila proteklih godina.
Tim bi izviđanjem, pretpostavljamo, ukupna zagađena površina u BiH trebala biti smanjena za oko 15 procenata. Prvi je put Ministarstvo civilnih poslova u svoj budžet ugradilo određena sredstva namijenjena deminiranju.
S tim novcem, uz pomoć UNDP-a, urađen je projekt “Magma”, koji podrazumijeva jačanje domaćih institucija koje se bave deminiranjem. Izdvojili smo novac i za projekte u nekoliko bh. općina, ali bismo voljeli da imamo više novca da sami deminiramo svoju površinu.
Uradili smo i novi tekst Strategije kako bi do 2025. godine postali zemlja slobodna od mina.