Vijesti iz Fojnice i okoline
Evo kraj je januara, još uvijek, iz tog nekog ranog djetinjstva, očekujem velike količine snijega napolju i prtine do glavnog ulaza i velike grudve koje su oblikovane kupljenjem i bacanjem snijega iz lopate.
Budim se i gledam kroz zavjese prozora očekujući pahulje snijega, a ustvari se nazire plavo nebo i lijepo vrijeme, te ustajem iz kreveta, gdje je još uvijek poprilično toplo od loženja vatre, i izlazim u hodnik, gdje se već osjeti svježina s polja i vrijeme puno energije.
Osjećaj je čudan, u isto vrijeme me mami napolje da uživam u suncu i lijepom vremenu, te da bojkotujem ovo lijepo vrijeme u januaru i tražim potajno velike količine snijega priželjkujući svako jutro da pada kad se probudim.
Otvaram vrata i izlazim napolje, gledam prema Horlovačama i Tabli, prema bukovini i jelovini, koje je doduše ostalo još malo i u ovo vrijeme se stabla mogu prebrojati, izlazim na sunce i posmatram Klisuru, Kehića Do i dalje prema Prokoškom jezeru, Stražici, preko Sikire do Matorca.
Gledam snijeg, gledam zimu koja je, izgleda, malo se povukla iz ovih naših krajeva u više, ljepše, mirnije predjele. Međutim, kako prolaze dani i godine čini mi se da joj ni gore ne damo mira, pa pokušavamo da je otjeramo i iz tih krajeva.
Opet s druge strane izgleda kao da i zima odlazi kako mi odlazimo, da i ona traži neke ljepše uslove, ljepše njive na kojim će se djeca sankat, ljepše šume na koje će njene pahulje padat i kojim će se moći ugodno šetat i uživat u zimskoj idili.
Gazim snijeg u opancima i ne zasipa se, osjećaj i doživljaj mi govori da je mart poranio i bori se sa januarom. Prisjećam se kako smo nekad uživali u još malo martovskog snijega sankajući se niz zakoren snijeg u rano jutro dok ga snijeg nije još otopio.
Da li je mart uranio ili je januar ubrzao ne znam, ali znam da bih se vrlo rado spustio još jednom u zoru na motoru niz njive.
