Vijesti iz Fojnice i okoline
Kada je nedavno, poslije dugo najavljivane, napokon ostavku podnio opskurni Mario Vrankić na mjesto direktora BHRT-a znalo se da će na to mjesto doći ponovo neko iz “H komponente”. Vrijeme direktorovanja Maria Vrankića u “Sivom domu” mogli bi okarakterisati sa manje dobro, a više sa loše i zlo.
U igri za ovo privlačno mjesto, bez obzira u kakvoj finansijskoj, profesionalnoj i programskoj dubiozi bio Javni servis, našlo se nekoliko igrača. Mami, sigurno, mnoge pozicija sa koje se i u susjedstvu i u komšiluku odlazi često u diplomatsku službu, ali i na smetljište historije.
Dva imena, ipak, se izdvajaju u tom šarolikom društvu kandidata za ovu funkciju. Dvoje kandidata koje su ka ovoj poziciji pošli sa “smetljišta povijesti”.
Jedno od njih je u orgazmičnoj groznici promovisalo knjigu presuđenog ratnog zločinca iz Kiseljaka. To je ona koju su u lokalnoj zajednici zvali “prva sisa tv kissa-a”.
A drugo, koje zaogrnuto u vic i dosjetku pokušava lažno i prijetvorno da svoju kandidaturu prikaže kao test sarajevskoj čarsiji:”može li jedan provincijski ustašoid (koji to nije) biti direktor državne TV?”
Iako nije hercegovac, tapiju da je HDZ-ov jastreb itekako ima. Dokazalo se ono prijateljevanjem s onim zamalo diplomatom Šušnjarom s nekadašnjeg Poskoka za koji je pisao neke rasističke tekstove tipa “Bošnjaci, tko ste, što ste… Da prostite” ismijavajući i Maka i Bošnjake.
Volio bih da već mogu oboma reći da će u koverti sa rezulatima sa intervjua za ovo mjesto direktora pisati:”E, neće moći!”
Ali… sačekaću da poentiram. Čudi, ustvari ne čudi, šutnja lokalne, nazovi javnosti, iz sredine iz koje dolaze. Baš ništa čudno.
