Bosanska poslovica kaže: “Nije se rodio ko je narodu ugodio!”
Nažalost, ova izreka će se i danas, 19. oktobra, na godišnjicu preseljenja na Ahiret Alije Izetbegovića, po ko zna koji put obistiniti i potvrditi.
Danas ćemo biti svjedoci, čitajući razne internet portale, kako se pojedini Bošnjaci utrkuju ko će kazati kakvu poluistinu, laž utemeljenu na proizvoljnim argumentima, nastalu “dubinskim kontempliranjem” o prvom predsjedniku RBiH Aliji Izetbegoviću.
Spominjat će se zlatne kašike, izdaje, prodaje… Kao da smo pripadnici naroda Dobrice Ćosića koji bi rekao da: “Više puta izgovorena laž postaje istina.”
Ono što mene, lično, najviše intrigira, da ne kažem boli, jeste to što će među tim kritizerima biti i veoma obrazovanih ljudi i praktičnih vjernika, što opet može značiti da obrazovan čovjek ne mora i nužno biti pametan niti musliman da mora biti i mu'min.
Iako nije, možda, najsretnije poređenje, ali kazat ću da su Poslanici bili čisti od grijeha, ali su znali i pogriješiti. Ne kažem da je Alija bio poslanik, nego baš suprotno, bio je čovjek, obični čovjek koji je mogao, a možda i bio primoran učiniti pogrešku.
Ali, kada se stave na vagu eventualne pogreške i sve dobre stvari koje je rahmetli Alija uradio ili bio predvodnik da se urade, ne moram ni kazati na koju će stranu tas prevagnuti.
Naravno, bošnjački autodestruktivizam će smetnuti, neće cijeniti i poštovati da je rahmetli Alija bio nosilac bajraka nezavisnosti Bosne i Hercegovine, nosilac bajraka ponovnog rađanja bošnjačke nacije i ako ništa, pa barem bi se morao poštovati kao prvi predsjednik nezavisne republike Bosne i Hercegovine.
Nažalost, kada je u pitanju sveukupno djelo rahmetli Alije, ne pomažu nikakvi argumenti, nego (ne)svijest svakog Bošnjaka pojedinačno. Istovremeno, iako bi se o ovome mogao napisati i esej, Bošnjaci glorificiraju ne tako davna prošla vremena zbog kojih smo platili krvavu cijenu.
U velikom broju bošnjačkih glava, i dan-danas, Jugoslavija je obećana zemlja, komunizam religija, a Tito je polubog koji ne samo da nije bio sklon grijehu već nije nikada učinio ni pogrešku. Danas, u Bosni imamo malih tita i titića koje bošnjački narod voli i klanja im se, ali pod uslovom da ne budu iz muslimanskog, bošnjačkog miljea jer ne može Bošnjak Bošnjaku biti dobar. Tuđe je jednostavno slađe i bolje. Opet, ne pomažu nikakvi argumenti nego (ne)svijest svakog Bošnjaka pojedinačno.