Vijesti iz Fojnice i okoline
Piše: Harun Pašalić
Bosna i Hercegovina i njene društvene prilike su raj za one koji pišu kolumne i svakodnedne „nezavisne“ političke analize.
Najnoviji je slučaj Amerikanke koja živi u BiH i njeno pokazivanje srednjeg prsta članu predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakiru Izetbegoviću.
Analizom tekstova najčitanijih bosanskohercegovačkih portala koji su tretirali ovaj incident, može se izvesti zaključak da 90% portala ne samo da na ovaj čin gleda pozitivno već, pomalo, i blagonaklono.
Iako sam više puta pisao o katastrofalnim izjavama i političkim djelima Bakira Izetbegovića, ovaj put se ne mogu oteti dojmu da je Bakir Izetbegović upravu.
Iz kojih razloga!?
1) Lijepi običaj bh. naroda bez obzira kojoj vjeri pripadali jeste da lijepo prime goste, ali i da gosti iskažu respekt prema domaćinu koji ih je ugostio.
2) Kakva bi slika bila naše države kada bi svi išli ulicom i jedni drugima pokazivali srednji prst i da to smatramo kao slobodu. Ne, to je uzurpiranje slobode drugog.
3) Postoje demokratski načini kako se bori i protestuje protiv političkog establišmenta. Pokazivanje srednjeg prsta nije jedan od njih.
4) Bakir Izetbegović, ponavljam, iako se ne slažem pa čak i mrzim neke njegove izjave, odluke i imenovanja, Bakir Izetbegović je, ipak, član predsjedništva Bosne i Hercegovine i kao takav predstavlja personifikaciju vlasti u našoj zemlji. Ona jeste nakaradna, ali je naša i ne trebamo je se odreći.
5) Većina kolumnista i političkih „analitičara“ koji su iznosili svoja nadobudna mišljenja o ovom incidentu su raščerečili Tarika Dautovića i njegov facebook status o preimenovanju Titove ulice par dana ranije!? Po njima, Tarikovo mišljenje nije demokratsko, ali njihovo jeste. Da je kojim slučajem Tito živ i da je njemu Amerikanka pokazala srednji prst, do sada bi ona već tucala kamen na Golom otoku, a „nezavisni“ analitičari bi hvalospjevima kitili druga Titu jer je kažnjavanjem Amerikanke pokazao zube Americi i pokazao snagu svoje zemlje.
Da zaključim, Bakir (kakav-takav) je predsjednik moje države i personifikacija vlasti iste. Ne moram ga i ne moramo ga voliti, ali se moramo naučiti poštovati državu.
