Stećci ili nadgrobni spomenici iz perioda srednjovjekovne bosanske države su živući dokument i argument hiljadugodišnje opstojnosti bosanske države. Ivo Orešković, bivši direktor državnog arhiva u Dubrovniku, institucije koja ozbiljno proučava prošlost, kaže da gdje ima stećak, tu ima i srednjovjekovne bosanske države te da stećci najbolje prezentiraju izgled i mapu države sa kojom se ponosimo i čiji smo nasljednici.
Ipak, još jednom dokazujemo da se prema našoj historiji odnosimo nipodaštavajuće. Konkretno u našem slučaju prema stećcima u Fojnici. Ponavljamo fakat. Srednjovjekovna bosanska država se sastojala od većeg dijela današnje Bosne i Hercegovine, velikog dijela Srbije i manjeg dijela Hrvatske. Na svim tim teritorijama možemo pronaći stećak kao simbol da su tu nekada vladali bosanski banovi i kraljevi, a, Boga mi, i kraljice.
Od velikog broja stećaka, Fojničane je “zapalo” i time se ponosimo da imamo dva NAJVEĆA stećka. Dakle, po svojim dimenzijama, iz vremena srednjevjekovne bosanske države, dva najveća stećka se nalaze u Fojnici.
I umjesto da ih sačuvamo i zaštitimo, mi ih uništavamo i vršimo zločin prema našoj historiji i prema sebi samima.
Prvi zločin je bilo samo njihovo izmještanje iz sela Otigošće u Fojnicu u vrijeme SFRJ. A, drugi, još veći i beskrupulozniji zločin je njihovo smještanje na lokaciju fojničkih bazena. Zar su to zaslužila ova dva višestoljetna titana, da prežive ratove, da prožive sva osvajanja, okupacije i da sada gledaju “gologuze” plivače.
Ako već nisu na svome orginalnome mjestu, zar ne bi bilo sjajno da se nalaze na ulazu u Fojnicu (npr. Alaupovka) i da putnike namjernike dočekaju sa tablom “Dobro došli u Fojnicu – Dom najvećih stećaka naše Bosne”