Vijesti iz Fojnice i okoline
Piše: Elvedin Mušanović
Kao što novčić ima glavu i pismo, avers i revers, odnosno turu i jaziju, tako i svaka priča može da ima i lice i naličje, zavisi ko šta želi postići. Mevlud na Karićima. Na planini Zvijezda, udaljena od naselja, okružena uzvišenjima i izgrađena isključivo od drveta, smjestila se mala džamija koja, tako usamljena, jednom godišnje poziva vjernike sa područja cijele Bosne i Hercegovine.
Na Zvijezdi, tako blizu zvijezdama i nebeskim prostranstvima, moguće je samo odmoriti se od svakodnevnih problema koji tište sve nas.Ove godine vaz je održao Izet ef. Čamdžić. Predavanje je trajalo skoro sat vremena i bile su to prve minute novog dana. Izet efendija kao i uvijek na visini zadatka, teško insan do daha da dolazi slušajući ga.
Ključna poruka bila je „natječimo se u dobru“. Svi griješimo, pa i ja prvi, ali nikada se ne smijemo prestati natjecati u stvarima koje naše društvo čine boljim i jačim. Uživao sam gledajući svoje prijatelje sa koliko skromnosti i poniznosti uživaju u molitvi, u zikru, u vazu, u muhabetu i bosanskoj kahvi pod nemalim brojem postavljenih šatora…
Oštar kontrast tome nalazim u nedavnom pismu čitatelja koje je objavio portal gospodina Latića, a potpisao „Musliman (sic!), Bosanac a i Bošnjak iz Kiseljaka“ (neko bi ga nazvao i„naručenim“, ali kada nešto naručite, to se plati; taj tekst bio je besplatan, da ne kažem bezvrijedan). Helem, poruka tog pisma je jasna: natjecanje u lošem sa više nego jasnim ciljem – naštetiti što više prijatelju, komšiji, poznaniku…
Na kraju, ubijeđen sam da je grijeh naštetiti bilo kome bez razloga, bio on naš poznanik ili ne…
Gdje su nestale one riječi uvaženog Izet efendije?Priznajem, teško se oduprijeti iskušenju. Borba sa samim sobom je najteža, to već znamo.Nije mi cilj nikoga braniti, biti nečiji advokat, ali nastojim stvari nazvati pravim imenom. Izet efendija reče da niko nije bezgrješan, nisam ni ja, nisu ni ličnosti iz Latiću dostavljenog pisma.
Ali, da li se te osobe nastoje natjecati u dobru? Mirsad Mujić, generalni direktor JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo, Palež, općina Kiseljak.
Mirsad je oduvijek imao korektne odnose sa svim kolegama i prijateljima, i među njima je vladalo uvažavanje i poštovanje. Zar nije normalno imati dobre odnose sa radnim kolegama, družiti se s njima? Da li je i naša praksa takva? Moja jeste. Završeno je Fojničko ljeto. Još jedna odlična kulturna manifestacija koja je kroz pet noći svoga trajanja ponudila mnogobrojne sadržaje vezane za našu tradiciju i običaje. Zapazih na otvaranju manifestacije da načelnik općine dodjeljuje dvije zahvalnice za istinske prijatelje Fojnice.
Generalni direktor BH Pošte Mirsad Mujić i glavna i odgovorna urednica TV PinkBH Lajla Torlak su prijatelji Fojnice, BH Pošta je generalni sponzor, a TV Pink radi emisiju uživo sa kompleksa bazena u sklopu Reumala. Stanoviti Mirsad, prijatelj Fojnice, dočekan je gromoglasnim aplauzom i oduševljenjem publike na koncertu Halida Bešlića. Na otvaranju se družim sa svojim prijateljima koji ne kriju zadovoljstvo što je upravo njihovo preduzeće većduži niz godina sponzor ove manifestacije.
Prije par dana održano je XII sportsko druženje ratnih vojnih invalida sa područja Srednjobosanskog kantona na Bilalovcu u organizaciji SRVI SBK. Domaćin je bila Općinska organizacija ratnih vojnih invalida Kiseljak. Generalni sponzor – BH Pošta d.o.o. Sarajevo. Čast da otvori igre pripala je stanovitom Mirsadu M. Družeći se taj dan sa pripadnicima ove populacije i sa njihovim gostima doznajem da nikada do sada nisu imali tako otvorenu, jednostavnu i srdačnu komunikaciju. U uvodnom govoru Mirsad kaže da je BH Pošta društveno odgovorna kompanija koja će, dok je on na njenom čelu, uvijek podržavati ovakve i slične manifestacije. Družim se taj dan i sa radnicima pomenutog preduzeća koji su aktivno učestvovali u sportskim igrama.
Nedavno je u Travniku održano druženje dobitnika najviših ratnih odlikovanja. Manifestacija koja je okupila više od hiljadu učesnika sa područja cijele BiH. Na manifestaciji primjećujem i banere BH Pošta d.o.o. Sarajevo, a od voditelja saznajem da je ovo preduzeće i generalni sponzor. U razgovoru sa pripadnicima odbrambeno-oslobodilačkog rata i dobitnicima najviših ratnih priznanja te članovima njihovih porodica, čujem samo riječi hvale za rad generalnog direktora pokrovitelja ovogodišnje manifestacije, koji vodi računa o borcima, o njihovoj djeci,o djeci šehida…
Prisustvovao sam ovom događaju kao predsjednik Kluba zastupnika SDA u Skupštini SBK. Težak je bio put do mjesta zastupnika u Skupštini SBK. Neprospavane noći,hiljade pređenih kilometara, veliki trud i lični novac uložen na novom putu… Sjećam se 2006.godine i izborne kampanje u kojoj je kao kandidat za Skupštinu SBK učestvovao i Mirsad M. Kao neko ko tek ulazi u izborne kampanje, bez nekih velikih poznanstava u Kantonu, bez značajnijih finansijskih sredstava, uspio je osigurati veći broj glasova od nekih koji su do tada upravljali procesima u Kantonu i koji će se danas naći da pišu protiv njega. Srećem tom ili nekom drugom prilikom, ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, i generalnog direktora Federalnog zavoda za PIO/MIO. Doznajem da se penzije za penzionere koji istu primaju preko Pošte uručuju u prvih par dana tekućeg mjeseca. BH Pošta u ove svrhe je uopticaj stavila 40 miliona depozitnih sredstava.
Slažu se da je najveći krivac što je to ovako čovjek koji predvodi ovo preduzeće i njegova Uprava. Stanoviti Mirsad je generalni direktor tako velikog preduzeća i to je činjenica koju mu NEKI nikada neće ni zaboraviti ni oprostiti, i zbog nje će biti izvrgnut najbrutalnijem i bezočnom gibetu. Kažu da je visok 202 cm i težak 120 kg! Ono što ja mislim je da je gospodin Mujić i veći, pogotovo u očima zanemarenih ljudi kojima Mirsad nesebično pomogne. Mislim da je još veći u očima onih koji ga „prozivaju“ i koji ga se, sakriveni iza pseudonima „čitalac TheBosnia Times-a“ napadaju. Mirsad ima jedan grijeh, a kako reče Izet efendija, svi griješimo, pa mislim da je i taj grijeh opravdan. Mirsadov grijeh je taj što on nikada nije zaboravio odakle je, gdje je rođen i gdje je njegov komšiluk, za razliku od pojedinih „Sarajlija“ po poslu, koji za svoj rodni kraj i svoje komšije ne uradiše ni koliko trunku dobra. Takvi nemaju vrstu „grijeha“ kao Mirsad i čini se da takvi zaborave odakle su čim vide tablu „Dobrodošli u Kanton Sarajevo“.
Amina Japaur, supruga Asmera Japaura, majka dvoje djece, Jehovac, općina Kiseljak. Uposlenica je Osnovne škole „Kiseljak 1“ Bilalovac. Provjerim navode iznesene u „prijateljskom“ tekstu. Tačno je, dotična gospođa je uposlenica na neodređeno. Primljena je kao što to zakon i pravilnici nalažu i na način na koji su primljeni i mnogi drugi.
Kiseljak je općina o kojoj se u posljednje vrijeme može dosta toga pročitati, dosta je tu neuređenih stvari. Ali to je i općina gdje u obrazovanju rade ljudi iz Viteza, Gornjeg Vakufa, Konjica, Sarajeva, Zenice, Visokog, Fojnice, Busovače… Svi ovi ljudi rade u samo dvije osnovne škole, a sada mi vi, koji sebe proglašavate ekspertima za sve i svašta, nabrojite koliko škola vi imate u svojim općinama i iz koliko različitih općina dolaze nastavnici i profesori koji rade u njima??? Zašto nam namećete kompleks manje vrijednosti prisiljavajući nas da ne smijemo ni pomisliti da primimo nekog sa područja općine Kiseljak? Je li to mi manje vrijedimo, jesmo li to mi nepismeni??? Da, Amina je i majka, majka dvoje djece. Je li to ni djecu ne smijemo da rađamo?!
Nermin Merhemić, direktor OŠ „Kiseljak 1“ Kiseljak i predsjednik Medžlisa islamske zajednice u Kiseljaku. Nermin je otac dvoje maloljetne djece i dokazani borac za pravdu, za istinu, za još uvijek nepronađene sugrađane. Kroz nastavni proces i školske priredbe intenzivno predvodi promociju probosanskih vrijednosti. Mali je broj humanitarnih aktivnosti u koje Nermin nije bio uključen i u kojima nije donirao sredstva odvajajući od svojih najmilijih.
Kao inicijator i jedan od najangažovanijih članova Fonda za društvenu i socijalnu brigu, svakodnevno je i nesebično posvećen misiji pomaganja velikom broju osoba iz različitih populacija kojima je pomoć potrebna. Njegova preokupacija da se vrednuje i nagradi svaka domaća aktivnost je školski primjer nadmetanja u dobru. Sigurno je čovjek koji mnogima može i mora biti uzor. Zašto vi, suprotno tome, imate neobuzdanu potrebu da se natječete u lošem, u gibetu? Ponovo ću se vratiti na vaz Izeta efendije: niko nije bezgrješan, pa ni ja sam, ali to nije razlog da ne težimo da se svakodnevno natječemo u dobru s ciljem boljeg stanja za sve nas!
P.S. Nemojte se utrkivati da mi odgovorite vi koji kažete da ste me izmislili, stvorili, napravili… Vi ste već odavno zaboravili da sve što se događa i zbiva, zbiva se i događa Njegovom voljom i Njegovim određenjem!
I za vas ja uputim dovu Svevišnjem. Izet ef. reče: „Svakodnevno se natječite u dobrom“, a može li biti veće natjecanje u dobru od natjecanja da se spasi jedan mladi život. Život majke prelijepe djevojčice, majke kao što je i moja supruga, kao što je i Amina, kao što je i Naida…
Kunalić Ernesa, 090 292 060! U ovakvim stvarima budimo prvaci a ne u gibetu zbog neostvarenih vlastitih ambicija ili ljubomore!
