Vijesti iz Fojnice i okoline
Prateći vijesti ovih dana u elektronskim i printanim medijima, da se primjetiti da je naklonost medija prema gay populaciji izuzetno povećana. Posljednji bedem koji se opire ulasku gay populacije na javnu scenu „konzervativnih“ balkanskih zemalja su vjerske zajednice.
Ipak, i one prestaju sa opiranjem, pogotovo, nakon imenovanja Ane Brnabić, deklarisane lezbejke, za premijerku Republike Srbije. U Hrvatskoj se, haman svakodnevno, organiziraju pride partyji, Parade ponosa… Iako su i dalje deklarativno protiv ove populacije, zajednička slikanja i sve rjeđa i pomirbenija istupanja predstavnika vjerskih zajednica, nam ukazuje da su vjerske zajednice u borbi protiv ove populacije podigli bijelu zastavu.
Kada je u pitanju Islamska zajednica u BiH, ona je oduvijek zauzimala srednji put po pitanju ljudi homoseksualne orijentacije, na način da su bili protiv javnog promovisanja homoseksualizma, ali, istovremeno, ne mješajući se i ne uređujući način života tih ljudi među njihova četiri zida.
Većina stanovništva ovoj temi pristupa površno i primitivno na način da im se psuje, vrijeđa itd. Ali, pitanje homoseksualnosti je puno kompleksnije pitanje. Osamdesetih godina prošloga stoljeća, homoseksualnost se prestaje, zvanično, smatrati bolešću. Mnogi će reći da je gay lobi uspio isposlovati ovu odluku. Zatim, sve češća priznavanja homoseksualnosti nam govori da broj homoseksualaca nije minoran, čak suprotno od toga.
Postavlja se puno više pitanje nego odgovora. Zanemarivši lični stav autora ovih redova kada su homoseksualci u pitanju, pitanje je može li se govoriti o homoseksualnom činu kao neprirodnom. Ako je cilj života produženje vrste, onda Da, neprirodno je. Ali ako posmatramo ostala živa bića, životinje, vidjet ćemo da je homoseksualni čin normalna pojava među životinjama, ovnovima, psima, delfinima itd. Čak 90% žirafa ima homoseksualne odnose. Sa te strane posmatrajući, zbog procenta slučajeva, ne bi se moglo reći da je neprirodno ponašanje.
Kroz historiju su zabilježeni brojni slučajevi homoseksualizma. U bosanskoj književnosti, prvi koji je homoseksualizam uveo u roman je Meša Selimović. Nevjerovatna je stvar da je jedan od najrigidnijih islamskih pravnika koji je ideološki otac današnjih „selefija“, popularno nazvanih vehabija, Ibn Hazm el-Endelusi u svojoj knjizi Golubičija ogrlica spominjao svoga prijatelja koji je imao naklonost prema muškarcima. Nije ga osuđivao, nego je molio Boga da ga uputi na Pravi put.
Javna je tajna da u Bosni i Hercegovini ima veliki broj homoseksualaca (gay-eva, lezbejki, pedera) među javnim ličnostima, političarima, estradnjacima, sportistima. Da li ih trebamo vrijeđati i osuđivati? Mislim da ne, sve dok svoje opredjeljenje ne budu željeli javno proklamirati kao poželjno. U tom slučaju, treba osuditi, ali nikada ih ne odbacivati kao kugom zaražene.
Jer neki od njih, sigurno, nisu izabrali taj put iz osionosti nego ne znaju i ne mogu drugačije. Ponavljam, složena je tema, ali samo se možemo nadati da će ih Bog ili neka druga viša sila uputiti na Put kojim će biti u prilici da imaju svoju vlastitu djecu dobivenu prirodnim putem.
