Piše: Harun Pašalić
Ne treba postojati razlog da se piše o rahmetli Aliji Izetbegoviću. Rahmetli Alija je bio prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine i čovjek koji je ponio najteže breme puta Bosne i Hercegovine u nezavisnost. Nezavisnost je bila jedini izlaz pred nasrtajem velikosrpskog hegemonizma i jedini pravi put od bježanja iz srpske Jugoslavije 90-tih godina.
Ograničeni finansijama, diplomatskom mrežom, naoružanjem, napadnuti od brojnijeg i po svim parametrima nadmoćijeg neprijatelja, suočeni sa izdajom saveznika u Bosni i Hercegovini, muslimanski (bošnjačkii) narod je bio pred nestankom. Fizički nestanak bošnjačkog naroda bi označio i nestanak autohtonih muslimana Evrope. U takvoj, naizgled bezizlaznoj, situaciji rahmetli Alija izdaje narebu da se ne ubijaju i teroriziraju civili, da se ne uništavaju bogomolje drugih naroda… Kukolja u žitu će uvijek biti, ali srušene džamije i netaknute crkve su vjerni i svima vidljiv argument i dokaz iskrenosti i poštovanja naredbe.
Rahmetli predsjednik je kao i svaki čovjek, sigurno, činio greške, ali na tasu Ovog i Onog svijeta, dobro koje je donio je nemjerljivo sa njegovim pogreškama. Zato, svaki Bošnjak, ali i svaki dobronamjerni čovjek druge nacije i religije koji voli ovu državu će poštovati lik i djelo predsjednika Alije Izetbegovića, čovjeka koji je volio svoje, ali poštovao i tuđe, čovjeka koji nije mrzio druge nego je štitio svoje.
Opstanak Bosne i Hercegovine zahvaljujući poginulim i preživjelim borcima kojima je vrhovni komandant bio rahmetli Alija Izetbegović je presuda svima onima koji ovu našu lijepu zemlju ne vole.