Vijesti iz Fojnice i okoline
Piše: Haris Zulum
Šejh Abdurahman Sirrija k.s je rođen oko 1785. godine. Učio je u fojničkoj medresi pred šejh Huseinom Zukićem, koji ga je kasnije uveo u derviški red nakšibendija i preporučio mu da podigne tekiju pomenutog reda na Oglavku u blizini mezara šejh Huseina iz Horosana, koji je, prema predaji, poginuo pri osvajanju Bosne pod Osmanlijama kao vojnik sultana Mehmeda Fatiha.Otac Sirrije, Mehmed-efendija Baltazade bio je profesor u fojničkoj medresi, skupa sa šejh Huseinom.
Začudnost Sirrijinog rođenja zabilježilo je budno oko usmene predaje. U Fojnici je živio spomenuti kadija Mehmed Balta-zade sa svojom ženom. Jednog jutra, kad su se probudili i pili kahvu, kadinica reče svom mužu da je usnila jedan lijep san. “Dođe mi visok šejh pa mi reče: ‘Rodit ćeš muško dijete i nadij mu ime Abdurahman’“. Kadija pogleda u svoju ženu i u čudu reče: “Pa i ja sam to isto usnio.“ Bilo je to iznenađenje u kući. Kadinica je bila pri porođaju pa je vrlo brzo iza tog sna rodila sina i dala mu ime Abdurahman. Kad je djetetu bilo oko osam godina, šejh Husein-baba došao je iz Stambola u Fojnicu. Zakucao je na vrata kadijine kuće. Kadinica reče malom Abdurrahmanu da vidi ko kuca na vratima, a mali je Abdurahman odmah otišao i otvorio ih. Kad je ugledao visoka šejha, brzo se vratio i rekao: „Eno onog šejha što je meni ime nadio.“
Potomak šejh Sirri-babe, kazuje da su Husein-babu primili s velikim poštovanjem, a on im je rekao da će mali Abdurrahman, kad odraste, njemu na nauke u selo Živčiće (Fojnica). Poslije završene fojničke medrese, Abdurahman odlazi u Živčiće na nauke kod šejh Husein‑babe, koji je bio kutbi-zeman (prvak Bogougodnika svog vremena). Historija tesavvufa zabilježila je svega nekoliko slučajeva da jedan šejh objedini svih dvanaest turbana, da bude šejh svih dvanaest tarikata, a jedan od takvih bio je upravo Husein-baba. Bio je poznat i priznat u centrima islamske duhovnosti, od Buhare i Semerkanda, preko Halepa, sve do Stambola. Tu je Husein-baba obnovio specifičan način učenja zikira, gdje je na jedan prelijep, harmoničan način, spojen džehri (glasni) i hafi (tihi) zikir. Husein-baba je ovaj zikir prenio na Sirri-babu, a on na svoje nasljednike, pa se i danas u nakšibendijskim tekijama zikir uči na sličan način.
Nakon što ga je uveo u nakšibendijski tarikat, Husein-baba je Abdurahmanu dao duhovno ime Sirri, što znači Tajanstveni, tj. onaj koji je spoznao tajne života i svemira. Šejh Husein‑baba rekao je da mu je suđeno da ima samo jednog, ali da će Abdurahman imati hiljadu i jednog derviša. Da bi utješio svog učitelja, Abdurahman izgovori čuvenu rečenicu i danas prisutnu u tarikatskim krugovima: „Ni jedan malo, ni hiljadu puno“.
Susret s pisarom ahdname Huseinom Horosanijem
Jedne večeri, kad je šejh pošao spavati, rekao je Sirriji da mu donese mlijeka da se napije. Dok je donio mlijeko, Husein-baba je zaspao. Čekajući da se njegov učitelj probudi, šejh Sirri dočekao je sabah. Kad je šejh Husein-baba vidio da Abdurrahman još stoji s mlijekom, rekao mu je: “Sve si ispite položio. Sada si spreman.“ Budući da u jednoj tekiji ne mogu djelovati dva šejha, Abdurahmana je poslao na Oglavak da oženi jednu udovicu i na njenom imanju izgradi tekiju. Bespogovorno je Abdurahman poslušao svog učitelja. Oženio se Lejlom, kćerkom Mula Ahmeda. Na njenom je imanju podigao tekiju i počeo predvoditi zikir. Sirri-babina prva žena Lejla rađala je samo žensku djecu, a i ta su djeca rano umirala. Sama je predložila da se Sirri-baba ponovo ženi. Zamolila je Sirriju da joj da jednog svog derviša kojeg smatra svojim djetetom. Njih dvoje s tri konja zaputili su se prema Kosovu i poslije određenog vremena vratili se s djevojkom Latifom, kćerkom imama iz Pločara, koja je kasnije Sirri-babi rodila dva sina (Abdullatifa i Šakira) i tri kćeri (Vasviju, Šaćiru i Aišu). Ipak, Lejla je zamolila Sirri-babu da njoj pripadne jutarnji hizmet oko šejha i kahva s njim, što joj je Sirri-baba i obećao.
Vrijeme je proticalo, a broj murida (sljedbenika) šejh Sirri-babe nije se povećavao. Priča kazuje da je spakovao stvari i krenuo put Stambola, kako bi u centru Osmanskog carstva osnovao tekiju. Već poslije jednog kilometra srete neznanog duhovnjaka, i, vidjevši da taj nije od ovog svijeta, upita: „Ko si ti?“ Ovaj mu odgovori: „Ja sam sedamdeset hiljaditi šehid sultan Fatihove vojske, Husein iz Horosana. Gdje si krenuo, o Sirri?“ Abdurahman reče da je krenuo za Stambol, jer na Oglavku nema interesanata za tarikat. Na to ga Husein Horosani upita: „Zar ćeš me samog ovdje ostaviti?“ Na Sirrijin upit gdje se to on nalazi, Husein mu pokaza na mezar i reče mu da se okani putovanja, da ostane na Oglavku, potvrdivši mu riječi njegovog učitelja da će na Oglavku biti jedna od najznamenitijih tekija u Bosni. Sirri‑baba posluša savjet šehida i ostade na Oglavku, gdje sagradi i turbe Huseinu Horosaniju, za kojeg Kenan ef. Sikirić navodi da je najvjerovatnije bio pisar čuvene Ahdname.
Nastavlja se…
