Heroji ulice: Ivica Šimunić – Ivo

 

 

Ono što želimo ovim serijalom postići jeste da ostavimo uspomenu na ljude koji nisu opterećeni novcem, moći, slavom već koji su nam, jednostavno, u srcima. Jedan od tih ljudi je i Ivo. Ivica Šimunić je rođen u Fojnici 1938. godine, ima dakle 79 godina, oženjen je i ima divne četiri kćerke, od kojih je najdivnija, da mi ne zamjere ostale tri, naša Ceca. 

O Ivinom životnom putu ne trebamo pričati. Dovoljno je pogledati njegovo lice. Njegovo lice sija nekom neobičnom svjetlošću, divnoćom zbog koje letite da mu se javite i kažete:”Zdravo, čika Ivo!” Naš Ivo, iako nije političar, moćnik, novcem bogat čovjek, ipak Ivo je bogatiji od nas mnogih jer čika Ivo ima dušu veliku kao fojnički Matorac.

Kada se spomene njegovo ime, naumpadnu mi tri stvari… Prvo, Ivo, kao vrijedni mrav, skuplja drvene gajbice tokom čitave godine čije će triješće služiti kao potpala za vatru. Njegov usporeni hod i nošenje tih gajbica, kojima prekraćuje i svoje penzionerske dane, te zapaljena cigareta, nose u sebi nevjerovatnu emociju.

Drugo, ako nije otišao po gajbice, Ivo je onda naslonjen na zid svoje žute i jedine zgrade na Muslinovcu. Tako naslonjen prati situaciju na raskrnici te svojim laganim pokretom ruke daje znak da li auto može proći ili ne. Tako da Fojnica ipak ima svoj “semafor”, samo što on nije kao u drugim gradovima već naš semafor je Ivo i on je garant sigurnog saobraćaja u ovom dijelu grada.

I treća stvar koja je vezana za Ivu jeste naš susret par dana poslije smrti moga dede 2006. godine. Ivo i moj dedo su živjeli u istoj, “Žutoj” zgradi. Kada je moj dedo preselio, ni suzu pustio nisam jer mi je bilo drago što se više nije patio. Ali toga dana sam pustio suzu, Ivo mi je prišao i plačući samo rekao:”Ja sam volio tvoga dedu!” Toliku emociju rijetko možete vidjeti kod ljudi koji nisu krvno vezani.  A i dedo je volio svoga Iveka.

Danas Ivo teško hoda i bolestan je, ali ipak i dalje mu blagi osmijeh koji kao da je iz Raja izašao ne silazi sa lica. Nadamo se da će još dugo biti sa nama, ako Bog da, u što boljem zdravlju.