Nafaka uvijek pronađe svoj put

 

Kratka priča o nafaki…

 

 

Šejh Ali Tantavi, rahimehullah, prenio je jednu interesantnu priču:

„Ispričao mi je šejh Sadik al-Madžidi, bivši afganistanski ministar u Egiptu, kako je jednom dobio važan politički zadatak u Rusiji. Pošto se plašio da će na putu prolaziti kroz mjesta čiji stanovnici ne kolju meso na halal način, a kod sebe je imao dvije kokoši, zatražio je da mu ih zakolju.  Supruga mu je pripremila i spakovala meso pa ga je ponio sa sobom na put.

Kada je stigao u Taškent (glavni grad današnjeg Uzbekistana) jedan lokalni šejh pozvao ga je kod sebe, ali mu bi mrsko da nosi sa sobom meso u njegovu kuću. Tada na putu ugleda jednu siromašnu ženu sa djecom, na kojima je bilo očito da su gladni, pa im dade one kokoši što ih je nosio sa sobom.

Nije prošao ni sat vremena nakon toga dobio je telegram da može da se vrati kući i da je oslobođen zadatka.

Tako se ispostavilo da je ovaj put bio s jednim povodom, a to je da je ovaj čovjek imao dvije kokoši koje nisu bile namjenjene njemu i njegovoj porodici već onoj ženi i njenoj djeci. Stoga ih je njegova supruga zaklala a on ih nosio sa sobom 4000 kilometara kako bi nafaka došle do nje.“

 

Nafaka uvijek pronađe svoj put!