Menu

Prof. Indira Pašalić: Strah i tuga nikome nisu ništa dobro donijeli

 indira

Kako moj životni i radni vijek polahko prolaze, u radu sa djecom i omladinom uočavam sve više onih koji se bore sa psihičkim poteškoćama. Najčešće je prisutna anksioznost- stalna strepnja i briga koje su često začete još u ranom djetinjstvu, a dobro su hranjene i u „savremenom“ načinu života. Dugotrajna bezrazložna briga – anksioznost može se ispoljiti u patološkom stanju kroz panični napad.

Kod anksiozne djece i omladine uvijek postoje:

  • Stalna briga da će se nešto loše dogoditi roditeljima, prijateljima, njima samima...
  • Česte zdravstvene teškoće – psihosomatske koje nemaju organski uzrok (glavobolja, bolovi u stomaku, ubrzan rad srca, otežano disanje, vlažni dlanovi i stopala...)
  • Poremećaj spavanja – malo ili previše spavanja
  • Stalni umor koji nije izazvan ni fizičkim. a ni intelektualnim radom
  • Rizk kod mladih da će posegnuti i za psihoaktivnim supstancama kako bi bar na kratko osjetili rasterećenje.

Kao odrasle, zrele osobe, ako uočimo znake anksioznosti trebamo reagovati na adekvatan način kako se anksioznost ne bi počela ispoljavati u obliku paničnih napada. Simptomi paničnog napada mogu biti različitog inteziteta od blagih do veoma jakih i teško podnošljivih.

Sve osobe koje su u svom životu osjetile panični napad, opisuju ga kao najgore i najteže iskustvo za koje su vjerovali da traje vječnost i da nikada neće proći.

Ne oklijevajte, potražite stručnu pomoć osobe koja će objasnit kakvi se procesi dešavaju unutar organizma i da, ma kako bile teške, senzacije koje prate panični napad, neće im napraviti nikakvo oštećenje ni na jednom organu ni organskom sistemu.

Najčešće je prisutan strah od smrti i zatajenja srčanog mišića... iako je teško spojiti raciom da se neko može bojati za svoj život i zdravlje, a istovremeno istinski željeti da umre da im se napad ne ponovi. Između napada stalno je prisutan strah, iščekivanje kad će se ponovo ponoviti taj strašni strah i da li će ga moći izdržati. (strah od straha).

Potrebno je raditi na promjeni mišljenja kod djece i omladine:

  • da se ne mogu nositi sa životnim izazovima
  • da moraju biti uspješni u svemu
  • posebnu pažnju treba obratiti na one koji teže perfekcionizmu (samo odlične ocjene, prva mjesta na takmičenjima...)

Često se dešava da neki učenici kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje imaju iz svih predmeta i ocjenu odličan 5 te da u svim vannastavnim aktivnostima postižu odlične rezultate, a kada dođu do fakulteta dožive neuspjeh i ne mogu se nositi sa obavezama koje nameće visokoškolsko obrazovanje jer već su izmučeni i „potrošeni“ gube snagu.

Pomozite im na način da im kažete da ne moraju i ne trebaju biti uspješni u svemu čak i ako posjeduju jednu opštu nadarenost jer ista ta nadarenost može da se okrene protiv njih samih. Treba im pomoći da otkriju uzrok svoje strepnje te im stalno pružati pomoć i podršku do rješavanja problema odnosno do prevazilaženja poteškoća koje proživljavaju.

Dragi roditelji iako odgajamo svi svoju djecu kako najbolje znamo, često pravimo velike greške, često sve svoje neostvarene želje i životne neuspjehe prebacujemo na teret svoje djece kako bi to ona ispunila. Pustite ih da rastu i razvijaju se bez straha i tuge, poštujte njihove sposobnosti i njihove realne želje.

Strah i tuga nikad nikome nisu ništa dobro donijeli pa neće ni vašoj djeci, a izreka kaže:“ Ko sa zdravljem daleko ode, najdalje je otišao.“