Menu

Harun Pašalić: Ko ruši BiH? Srbi, Hrvati i(li) Bošnjaci?

 harun3 697x463

„Narod koji zaboravlja svoju historiju, osuđen je na to da mu se ona ponovi.“ Ova antologijska izreka je historijski dokazana istina.

Zanemarivši orgijanje od strane Srba nad Bakirom Izetbegovićem koji fabricirajući svoje laži stvaraju vještačku, lažnu opasnost od muslimana te zanemarivši dvoličnu igru hrvatskih i bosanskih predstavnika Hrvata koji poput lešinara vrebaju priliku da rasparčaju ono što se zove Bosna i Hercegovina, najveći problem leži u nejedinstvu Bošnjaka.

Za komad vlasti i pozicije većina stranaka je spremna na svake ustupke. Sve probosanske stranke u ovome trenutku sa svojim ideologijama se mogu svesti na sljedeće:

a) Hajde da se volimo (SDP, DF, Naša stranka), pripadnici ovih stranaka su u diskursu priče kako treba zaboraviti ono što se dešavalo. Svojim prijeratnim prijateljima koji su ih napadali govore:“Ko nas to zavadi?“. Konstantna je priča da su za rat krivi Alija, Karadžić i Tuđman.

b) Ne razumiješ koncept (SDA),  najveća politička stranka u Bošnjaka. Stranka koja daje najviše funkcionera, državnih i javnih uposlenika. Svoju svijetlu ulogu u odbrani BiH prljaju koruptivnim pojednicima ili grupama koji su se ugnijezdili u stranci. Veliki grijeh prema državi su učinili zbog merhametskog ponašananja i postavljanja na odgovorne državne pozicije nesposobnih pojedinaca. Kada im se uputi konstruktivna kritika, odgovaraju sa:“Ne razumiješ koncept!“

c) Stranka „lidera“ (SBB-Fahrudin Radončić), stranka više puta inkriminisanog čovjeka sumnjive prošlosti i neizvjesne sudske budućnosti. Čovjek kojem je SDA dala finansijsku podršku i medijski monopol u BiH, ali i koji im je svojim licemjerjem i otvorenim neprijateljstvom uzvratio i bošnjački narod, svojim „nepromišljenim“ izjavama, gurnuo u dnevnopolitički ambis olajavanja i rušenja autoriteta svih, iole, pametnih i visprenih ljudi.

Rimska poslovica da svaki uspjeh dolazi iznutra kao i neuspjeh, zorno dokazuje da su Bošnjaci sami sebi najveći neprijatelji. Jer Bošnjak je Bošnjaku vuk.

I dok drugi otvaraju spomen sobe u školama sjećajući se svojih žrtava, Bošnjaci (u ovom slučaju Fojnice) u školi ne smiju ni da pričaju o ratu, ne spominje ga se u knjigama. U Fojnici ne možete pronaći ni spomen obilježje šehidima i poginulim braniocima ARBiH, ploču sa imenima 196 šehida iz Fojnice.

Koji je razlog? U suštini, nema razloga. Jedni će prebaciti odgovornost na udruženje poginulih, oni će to prebaciti na kantonalno udruženje, a neko će tamo sve to staviti u zapećak jer kome je do rada i posla kada se može sjediti, ljenčariti i pare primati.

I na kraju, nakon 22 godine se počne zaboravljati i onda se vratimo na poslovicu s početka teksta...